I tebe ceka neko ko je tebe vrijedan

I tebe  ceka neko ko je tebe vrijedan, inshaAllah.
Ne tuguj, jer postoji neko u ovom bjelom i sirokom svijetu, ko ce te iskreno voljeti, ko ce voljeti TVOJ OSMIJEH, tvoj i niciji drugi. InshaAllah!
Postoji neko kome ces ti biti JEDINA voljena osoba, postoji neko ko ce zavoljeti tvoje dobre i lose strane, neko ko ce zeljeti da gleda svaki dan tvoje lijepo lice, neko ko ce zeljeti zajedno sa tobom Allahu da robuje i sa tobom zivot da djeli, inshaAllah.
Onaj ko ne vidi u tebi sve lijepo i dobro sto ti je Allah podario, onaj ko moze da okrene ledja tvojim lijepim iskrenim ocima, tvom osmijehu i tvojoj vjernosti, tvojoj odanosti i iskrenoj ljubavi... taj te nije vrijedan.

Zato se ne okreci vise nazad, vec svjetla i ozarena lica kreni naprijed i NE BOJ se. Ne plasi se od buducnosti kao nevina plasljva srna, vec kreni naprijed sigurnim korakom i uzdaj se u Allaha. Jer ti si Allahu i nama vazna! Svakom ce biti pravedno dato i pravedno sudjeno, a ti nisi nikakvo zlo pocinila i nikom nikada nista ruzno pozeljela. Ti si iskren prijatelj i uvjek lahko oprastas.

Ali ovog puta smogni snage, precrtaj izbrisi iz sjecanja i srca jedno ime i jedno vrijeme provedeno u zabludi i snu. Probudi se! Makni povez sa ociju i vidjeces kako je vani lijep suncani dan, ulice pune zivota i ljudi koji se zivotu raduju.
Mozda bas sada prolazi pored tebe onaj koji ceka da te upozna, TEBE, svoju srodnu dusu koju je vec zavolio. Samo Allahu je poznata nasa buducnost i jedino On zna: KADA? S KIM? GDJE?

Znam da Allah postoji i znam da je On svemoguc i sveobavjesten.
On kreira nase sudbine, olaksava nam kad je tesko, On tugu u srcu zamjenjuje radoscu, On nam daje da vidimo svjetlo i kad nam se cini da smo u potpunom mraku... Elhamdulillah, On nam daje uvjek nadu i spas.

Allahu moj slava i hvala samo Tebi!

U srcu mom je nepresusni izvor ljubavi i prastanja prema svim Allahovim stvorenjima kojima je to potrebno.
Allahu moj, Ti si Onaj koji mi je podario jedno dijete, elhamdulillah!
Ti si onaj koji mi je dao dar da razumijem i svoje dijete i svu djecu svijeta. Sve njihove brige, male i velike, sve njihove snove i ceznje, sve njihove patnje i stremljenja...
Elhamdulillah, sto si mi dao siroko srce i ruke da ih sve mogu prigrliti i utjesiti, a da nista od toga ne umanjim svom djetetu.
Elhamdulillah sto si me poucio kako da slusam otkucaje njihovog pulsa i da razumjem njihove uplasene poglede, da svojom blizinom mogu pomoci, biti pored njih kada niko drugi nema snage i volje za to... ili nema razumjevanja za njih. 
Elhamdulillah, za strpljenje koje si mi dao i za svu ovu volju i snagu koju Si mi Ti podario. Elhamdulillah sto si mi dao mogucnost da budem majka, savjetnik, prijatelj i ona koja je uvjek tu kada nikog drugog nema. 

Koliko puta sam mislila da cu se slomiti u parcad od tuge i tereta,  koliko puta sam mislila da je sva moja snaga na izmaku, da zdravlje nece izdrzati, da srce ne moze podnijeti vise... Ali, zahvaljujuci Tebi, Allahu moj, jos sam tu, jos disem, jos imam snage, rijeci za utjehu i razumjevanje, volje da slusam, budnosti da bdijem, da sam uvjek tu u blizini kad zatrebam i jos uvjek se brinem. 
Svaki put sto vise dajem drugima od sebe, sve vise dobijam za uzvrat, sve vise nura, svjetlosti i snage u srcu i tjelu mom, zahvaljujuci samo Tebi, Allahu moj!
Zahvaljujuci Tebi, ljubav moja, briznost i paznja moja prema drugima nikada ne presahnu, izvor je vjecan i nepresusan. 
Moj uzor je Poslanik Muhammed s a w s, a on je najbolji uzor i najbolji ucitelj. On je govorio svojim bliznjima i prijateljima: " Onaj ko nema razumjevanja za djecu, omladinu i starije, taj nije od nas!"

Allahu moj, olaksaj i popravi vjeru i stanje svoj djeci i omladini svijeta. Uputi ih i pomozi ih. Smiluj se i prospi Milost Svoju na njih, Milost kao plast zastite. Amin, amin, amin Ja Rabbi.
Neka slava i svaka zahvala Allahu s w t i neka selam i salavat na Allahovog Poslanika Muhammeda s a w s. 

Hidzab i unutrasnji mir i ljepota

Mnogo je finih cura i zena muslimanki koje tvrde da vjeruju u Allaha s w t, a ne pokoravaju se svim Njegovim naredbama. Najcesce se to desava zbog davanja prednosti dunjaluku nad Ahiretom ili zbog slabog imana/vjere.
Zasto nisu sve muslimanke prihvatile hidzab/pokrivanje kao Allahovu naredbu? Zar smije vjernica da ide otkrivena i da se ni po cemu ne razlikuje od nevjernica na ulici, u skoli ili na poslu?

Moje pokrivanje je moja pokornost Allahu s w t i Poslaniku s a w s.
Moj hidzab je moj ponos i moja zastita dunjalucka.
Moj hidzab me cini posebnom, skriva moje ukrase kao skoljka biser, na dnu mora.
Moj hidzab me cini prepoznatljivom muslimankom i stavlja stop svim pokvarenim pogledima.
Moje pokrivanje je moja skromnost i zastita.
Moje pokrivanje zahtijeva postovanje od strane mojih sagovornika.
Moj hidzab je moja zastita od vreline suncevih zraka na dunjaluku i zastita od vatre Dzehennemske, inshaAllah!
Zao mi je svih mladih muslimanki koje odbijaju tu pokornost svom Gospodaru, misleci da to nije veliki grijeh i da ce to uraditi kad budu starije. To jeste VELIKI GRIJEH drage moje! I ne cekaj dugo, jer ti Allah moze uzeti zivot prije nego to uradis. A tada ce svaka muslimanka koja je hodala otkrivena morati traziti halala od svakog muskaraca koji ju je ikada pogledao. Nazalost, nece joj svi muskarci halaliti jer ce je smatrati krivom za svoj grijeh gledanja u njenu kosu i tjelo, razgoliceno ili obuceno u usku modernu i providnu garderobu.
I cak ce joj ti muskarci uzimati njena dobra djela, pa ako je racunala da ce imati dosta dobrih djela, nek se ne nada u to jer joj mozda nece skoro nista ostati.

Sa cime ces onda sestro pred Allaha doci?
Ko ce ti onda pomoci? Sejtan koji te zavodi i odgovara od hidzaba ce reci da on nije kriv, jer si ti razumna i pametna osoba pa sama odlucujes o svojim postupcima.
Tvoje drustvo ce se zabaviti o sebi i snosice odgovornost samo svak za sebe. Pa kako ces se onda Allahu opravdati?
Zao mi je sto svi koji su razumom obdareni ne pokazu zahvalnost Allahu noseci hidzab i klanjajuci mu redovno pet vakat-namaza. Bez toga nemamo kud nazad Allahu. A svi smo Allahovi i Njemu cemo se vratiti!
Nemojte da vas zavara "moderan zivot" koji je u stvari samo sejtanska zamka za omladinu.

Zato ako ste pametni, obrazovani, kulturni... onda pokazite to pokoravajuci se i zahvaljujuci se Onome koji vam je sve to dao. Ako ne, onda vam On to sve moze vec sjutra uzeti, moze vas iskusati: razocarenjima, bolescu, gubljenjem pamcenja, siromastvom, odzimanjem imetka i pameti, unutrasnjim nemirom i nezadovoljstvom, tugom, neuspjehom u planu za buducnost isl.
Da i mene i sve vas Allah sacuva od iskusenja koje nemozemo podnijeti, amin!
U suri El-A`raf se kaze: "Gospodar nas znanjem Svojim sve obuhvata." Zar postoji neko drugi ko posjeduje ovo svojstvo osim Njega? Zar mi smijemo diskutovati o Njegovim odredbama, kad znamo da On zna sve i zna sta je za nas dobro, pa On nas je stvorio i poznaje nas najbolje. zato kada mene neko pita: jel tesko nositi hidzab i jel mi vruce ljeti, ja samo kazem: -Nije elhamdulillah, jer je ovaj zivot kratak, a treba se boriti za onaj vjecni zivot na Ahiretu. A sto se tice vrucine, pa u Dzehennemu je 70 puta jaca vrucina, zato saburam i molim Allaha da me sacuva od te Dzehennemske vatre i vrucine.

Osim toga postoji neka neopisiva ljepota u samom nosenju hidzaba, unutrasnji mir i ljepota koja se ne da opisati rijecima. To se mora samo dozivjeti! I to je poseban Allahov dar kojim su darovane sve pokrivene sestre, elhamdulillah.

Kur`an, sura: El-Baqara, 85:
" Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete? Onoga od vas koji cini tako stici ce na ovom svijetu ponizenje, a na Sudnjem danu bit ce stavljen na muke najteze. - Allah motri na ono sto radite."

Ljubav u ime Allaha - Bio sam mrtvac u liku ziva covjeka*

Pokajnici

Ljubav u ime Allaha "Zovem se Ahmed. Radim u fabrici auta, u naselju zvanom "Sesti oktobar". Kada sam posao u srednju skolu, osjetio sam da mi se zivot kojim zivim nikako ne svidja. Zato od tada moj zivot postaje drugaciji. Poceo sam pusiti cigare, a pokusaji mojih roditelja da me odvrate od toga nisu urodili plodom. Prosjek ocjena u skoli mi je oslabio, a u moj zivot ulaze novi prohtjevi: izlasci van kuce i provodjenje... noci sa drustvom. Isao sam na putovanja sa drustvom, imao sam oko sebe malu skupinu prijatelja. Upisao sam Vojnu akademiju. Tamo sam stalno pravio probleme nadredjenima i starijim kolegama. Nakon dvije godine imao sam jasnu odluku: napusticu Akademiju. U isto vrijeme, porodica me je ubjedjivala da nastavim, obecavajuci da ce mi osigurati sve sto mi je potrebno samo da nastavim skolovanje. To ubjedjenje je na mene utjecalo pa nisam napustio Akademiju. Ali je moj zivot jos vise tonuo u ponor i poceo uzimati drugi pravac do te mjere da su mi drugovi dali nadimak Sejtan, zbog mojih stalnih razmisljanja o tome kako da sto vise skrenem sa Pravog puta. Znaci, bili smo zaokupljeni alkoholom, drogom, izlascima, djevojkama do te mjere da smo stigli do granice kada smo sebe pitali: "Koji to haram jos nismo pocinili?" Pa smo vidjeli da nismo jos probali uzimati kamatu, pa smo poceli i to raditi, kako bismo u narednima danima dobili sto vise novca. Ovim smo isprobali skoro sve harame (grijehe). Za nas je bilo vazno da sami sebi dokazemo da smo svaki grijeh pocinili. Nakon Akademije upisao sam Trgovacki fakultet i odlucio sam da se ne brinem za diplomu, pa makar je i nakon deset godina uzeo. Polozio sam prvi semestar, ali sam pao na kraju. Istina, poceo sam osjecati gadjenje prema svom zivotu. Stalno sam osjecao dosadu. Nije nista postojalo sto bi moglo unijeti srecu u moj zivot ili bilo koju vrstu zadovoljstva. U drugoj godini sam se malo poceo interesovati za fakultet. Razmisljao sam o tome da se malo smirim. Udaljio sam se od svog drustva, cak nisam volio ni da se sretnem sa nekima od njih. Jedino sam ostao u kontaktu sa prijateljem po imenu Ihab, koji je stanovao u mom komsiluku i isao je sa mnom na Univerzitet. Njegov otac je radio u Saudijskoj Arabiji, pa je on otputovao kod njega polovinom ramazana i vratio se potpuno drukciji od onog Ihaba prije putovanja. Poceo je ici u dzamiju. Nacin govora je promijenio. Poceo mi je objasnjavati da se u potpunosti promijenio i da se njegov nacin zivota promijenio. Sto se tice mene, ja sam sve to shvatao kao salu, govoreci: "To ti je nesto sad palo napamet, promijenit ces se ti polahko." Ali nase prijateljstvo je doslo do granice prekida. Sto se tice mog zivota kada bih ucio, imao sam pored sebe kasetofon, na kojem bih slusao muziku, ili bih ukljucio televizor, ne obracajuci paznju na ono sto emitira. Odjednom su mi dosadile sve kasete koje sam imao kod sebe, pa sam nasao jednu, a nisam znao sta je na njoj, kad ono nesto kao Kur´an. Saznao sam da je to bila dova, veoma lijepa, lijepog znacenja "plac", a koju prvi put cujem. Jednog dana sam otisao u dzamiju da obavim ikindiju - namaz. Naravno, svi su se cudili otkud ja u dzamiji? Nakon sto sam klanjao namaz osjetio sam kako me neko miluje po kosi, a potom me poljubi u glavu. Zacudio sam se. Pogledah, kad ono covjek iz komsiluka, prijatelj moga oca. Osjetio sam neko cudno strujanje u sebi, kao da mi tijelo drhti, a oci suze. Osjecanje koje do tad nisam imao. Hvala Allahu, klanjao sam i aksam i jaciju tog dana u dzamiji, a imam je ucio ajete iz zadnje cetvrtine Kur´ana, iz sure Ez-Zumer: "Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prasta i On je milostiv." Kada sam cuo ovaj ajet, imao sam osjecaj da o meni govori. Dobio sam volju. Izlazeci iz dzamije, iznenadio sam se kada sam ugledao svog prijatelja Ihaba ispred sebe. Cekao me je ispred dzamije. Zagrlio me je takvom toplinom koju nikada necu zaboraviti dok sam ziv. Poljubio me je i rekao veoma lijepe rijeci: `Budi siguran da gdje god da odes neces naci smiraj, osim na ovom mjestu, i da ces se njemu ponovo vratiti.` Od tada osjecam da sam se povratio, i necu zaboraviti blagodat Allaha Uzvisenog sto mi je poslao prijatelja Ihaba, koji je, cak i kada sam Allahu bio nepokoran, bio strpljiv prema meni i upucivao me. Cak je ostavljao dzamiju u kojoj je volio klanjati teravih-namaz i isao bi sa mnom u neku drugu dzamiju, u kojoj bih ja volio klanjati zbog blizine. Kada bismo obavili namaz, on bi se brzo vratio nazad. Kasnije sam saznao da je isao u dzamiju u kojoj je volio klanjati da dovrsi namaz. Ihab, da ga Allah pocasti, je pokusavao da mi pronadje zamjenu za prijasnje drustvo. Poceo me je upoznavati sa svojim prijateljima sa fakulteta - mladicima meni veoma cudnim, jer sam ja mislio da onaj ko se pridrzava vjere mora biti star, sa bradom, naboranog lica, obucen u galabiju - ali sam nasao da su ovi mladici odlicni: pridrzavaju se vjere, a u isto vrijeme izlaze u grad, bave se sportom, vesele se, uzimaju sve sto im zivot nudi, ali uz uvjet da to bude u ime Allaha Uzvisenog i u skladu sa Njegovim zakonima. Na kraju sam nasao drustvo koje je zamijenilo moje staro drustvo i zajednicu u kojoj sam zivio. Poceo sam se u toj novoj zajednici osjecati sigurnim, pa nisam vise trazio drustvo i zajednicu iz proslosti. Sto se tice mog starog drustva, budem nekada sa njima, pricamo, smijemo se, jer ako bih im okrenuo ledja, bilo bi o meni stosta kazano. Kod mene sada postoje druga pravila po kojima mjerim svoja djela i potupke: Bratstvo u ime Allaha i ljubav u ime Allaha." ********************************* Bio sam mrtvac u liku ziva covjeka "Zovem se Abdullah, imam dvadeset i cetiri godine. Egipcanin sam. Radim u agenciji za reklamne usluge. Prica o mom povratku vjeri je slijedeca: Kada sam napunio sesnaest godina, poceo sam raditi kao maneken i model za video klipove i reklame. Tamo sam usao u okruzenje puno nemorala i nereda, sto je bilo u suprotnosti mom odgoju kojeg sam dobio od oca i majke, cije dobro ne mogu poricati. Znaci, od malehna sam odgojen da obavljam namaz, ali, nazalost, lose drustvo je to koje me je udaljilo od moje kuce i porodicnog odgoja. Dakle, stvari su izmakle kontroli, a sejtan mi je u tome bio veliki pomagac. Sve je pocelo izlazenjem i setnjom sa drustvom, ruckovima u restoranima i provodima. Onda smo rekli: `Nije sve u hrani i picu, moramo naci nesto novo.` Pa smo trazili nesto novo sto cemo raditi. Poceli smo piti alkohol, uzimati drogu, organizovati svecanosti uz ples (Party time), provoditi tako noci izvan kuce. Kada bih se osamio, pitao bih se: `Jesam li istinski sretan zbog ovoga sto radìm?` Ili bih to rekao samo kako bih sebe ubijedio da ispravno postupam? Ali kada bih vidio svoje drustvo ponovo i sa njima sjedio, rekao bih sebi: `Zar da svi oni budu u zabludi, a ja jedini da sam u pravu?` Pa bih nastavio radeci sto i oni rade. Ako bismo se svi slozili na necemu, to bi znacilo da je to ispravan put. Postao sam kao oni. Kao da sam bio u komi, pa nista oko sebe nisam mogao vidjeti. Kao da sam bio mrtvac. Zivi mrtvac. Nesto me je tjeralo da radim sve sto je pogresno do te mjere da je pogresno kod mene postalo ispravno. Dok su ispravne stvari , kao sto je namaz i ucenje Kur`ana, postale ono cega sam se klonio. Jednog dana sam sa svojim prijateljem gledao film o tome kako ljudi umiru i kako im se sejtan smije i uvodi ih u vatru. Osjetio sam u sebi kao da sam ja od tih ljudi i da se meni sejtan smije. Osjetio sam u sebi veliki strah, histerican strah, koji me je natjerao da vrisnem i kazem svojim prijateljima: `Ne mogu vise boraviti u ovoj kuci, osjecam da u njoj ima puno sejtana.` Zatim sam rekao: `Ja odoh.` Otisao sam kuci, a tijelo mi se treslo od straha. Nisam znao sta da radim. Odjednom sam cuo sabahski ezan. Rekao sam sebi: `Uzet cu abdest i prouciti suru Ja Sin.` Naravno, nisam mogao nista prouciti, jer me je sejtan posjedovao iznutra. Sto sam vise pokusavao uciti Kur´an, to se moje tijelo vise treslo i slabilo. Rekoh: `Klanjat cu sabah.` Iako je razdaljina izmedju moje kuce i dzamije nekih stotinjak metara, osjetio sam kao da sam pjesacio od Kaira do Asuana (od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga Egipta). Hodao sam u strahu, pa sam poceo trcati, a sejtan mi je prisaptavao da sam poludio i da nije za mene namaz. Ostao sam tako u borbi sa sejtanom tri puna mjeseca. Neka je hvala Allahu dz. dz., Koji me je pocastio i pomogao mi da savladam svog sejtana koji me je puno zamarao i namucio me. Mucio me je prilikom abdesta, namaza, ucenja Kur´ana do te mjere da sam rekao svojoj majci: `Osjecam da sam poludio.` Upitala me je: `U cemu je problem?` Sve sam joj ispricao. Pa me je ponovo upitala: `Kada je to bilo?` Rekoh: `Tog i tog dana.` Na to ona rece: `Neka je slavljen Allah dz. dz.!` Ostala je tako neko vrijeme, izgovarajuci tekbire i govoreci: `To je dan kada sam molila za tebe. Molila sam cista srca i iskrena nijeta da te Allah dz. dz. uputi.` Istina je da sam osjetio kako me je uputa stigla - kao da me je nesto obuhvatilo. Dova je otisla Allahu dz. dz. a On je ukabulio, pa je odmah sisla i promijenila me iz `lijevog u desno.` Pitao sam svoju majku: `Sta sada da radim?` A ona mi je rekla: `Allah dz. dz. je prihvatio moju molbu i uputio te je na Pravi put. Idi u dzamiju. Sada treba da se boris sa sobom i sejtanom. Pokusaj biti na putu islama, na koji te je Allah dz. dz. uputio i potpomogao, i budi ustrajan sve dok ne zasluzis Dzennet!` Ustvari, nisam ocekivao da to mogu podnijeti, i ne mogu opisati ono sto se meni desavalo, osim rijecju: BORBA. Rat koji je besnio u meni, u mom tijelu, svakog dana i svake noci. Sve dok nisam otisao u jednu dzamiju i obratio se sejhu. Obavijestio sam ga sta mi se dogadja, pricajuci mu o svom velikom strahu i kako sejtan pokusava da me obmane da sam lud. Sejh mi je tada rekao: `To je sejtanova metoda. On, kada vidi da se neko od njega udaljava, pokrece sva svoja oruzja. Ali, ako mu se covjek suprostavi, sejtan slabi i padaju sva njegova oruzja i spletke. Sejtanske spletke su slabe. Ostavljat ce te polahko, malo po malo, sve dok u tebi ne izumru i posljednji sejtanski utjecaji. Ono sto sada treba da radis jeste: da se boris svojim oruzjem, a tvoje oruzje su: namaz, ucenje Kur´ana i pridrzavanje principa islama.` Ostao sam u ovom stanju borbe i rata sa sejtanom sve dok nije nastupio dvadeset i osmi dan mjeseca ramazana. Jedan od prijatelja me je pozvao da odemo na salatut-tehedzud, namaz bdijenja, u jednu dzamiju. Nasao sam ko ce mi spremiti sufur (sehur), ali prijatelj mi je rekao: `S nama ces sehuriti.`Pomislio sam: `Ovi ljudi su veoma dobri, mnogo mi se svidjaju.` Smatrao sam da ce mi onaj covjek koji mi ucini neku uslugu trazit ce i protuuslugu, a to je zato jer sam bio u losem drustvu. Ali shvatio sam da ovi ljudi traze sevab i ono sto ce ustedjeti za onaj svijet. Od kada sam se poceo s njima druziti sejtan se od mene udaljio cak i kada mi dodje i kaze: `Sta oni zele od tebe? Zasto ovako dobro prema tebi postupaju?` Ali samo sto se sa njima susretnem i vidim njihov osmijeh na licu, sejtanska prigovaranja odmah nestanu. Vratio sam se kuci nakon dva dana provedenih u itikafu u dzamiji. Sejtan mi je opet poceo prigovarati. Poceo sam razgovarati i telefonirati djevojkama, za koje sam ranije zelio da me samo pogledaju ili prstom na mene pokazu. Jedna mi je rekla: `Hajde da otputujemo na Sermi Sejh.` Nazalost, otisao sam sa jos nekim drugovima, i sejtan mi se poceo ismijavati, govoreci mi: `Probaj!` Medjutim, ja sam vec donio odluku da necu vise konzumirati alkohol, niti drogu. Sa njima sam cijelu noc samo sjedio. Osjecao sam se nelagodno u njihovom drustvu i nisam znao kako da se prema njima ophodim. Kao da sam bio stranac medju njima. Nakon sto sam se vratio, donio sam odluku: ako Allah dz. dz. dozvoli i ako me ucvrsti, nikada vise necu ostavljati svoje prijatelje iz dzamije. Naravno, ne mogu nikako uporedjivati svoj prijasnji i sadasnji zivot. Sada je moj zivot dobio pravo znacenje. Moj zivot sada ima smisao i cilj. Zivim da bih zasluzio Dzennet. Ozenio sam se da bih dobio dobro potomstvo, zbog kojeg cu uci u Dzennet. Osjetio sam da svako dobro djelo na ovom svijetu nosi nagradu za onaj, buduci svijet. Rekao sam: `Ono sto zelim jeste Dzennet i nista drugo.` Jer tako cu i na ovom svijetu zivjeti sretno. Hvala Allahu dz. dz. sto me je uputom pocastio i molim Ga da me na Pravom putu ucvrsti." "Ove dvije price su iz knjige: ”Govor srca” - autor: Amr Halid. 

Bracna oaza


Bračna zajednica je oaza u kojoj svoj duševni mir i sreću nalaze i muškarac i žena, stoga je neophodno uložiti maksimum napora kako bi se ova bračna oaza zaštitila i sačuvala, a u tome će supružnicima pomoći i savjeti nekih psihologa i ljudi koji su se okušali u bračnim vodama... Kaže Allah: ''S njima lijepo živite!...

A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao!'' (En-Nisa', 19.)

1- Odsutnost od žene na kratko vrijeme jača bračnu vezu, dok dugo odsustvo narušava tu vezu.
2- Muškarac mora da upozna narav svoje supruge, kako bi je ispravno razumio i prema njoj se odnosio na ispravan način.
3- Ne dozvoliti da svađa i razilaženje među supružnicima potraju do sljedećeg dana.
4- Ne spominjati iskustva iz prijašnjih brakova, koja se odnose na prethodnu ženu ili muža.
5- Prođi se mašte o idealnom braku, nego živi na svoj način i ne očekuj u braku nadnaravna čuda.
6- Koristi svaku priliku da svojoj supruzi kažeš da je voliš.
7- Uvijek budi nasmijan i vedrog lica, i bori se da te ne savladaju problemi i tuga.
8- Čuvaj se toga da stalno komentarom popratiš ženine postupke, bili mali ili veliki.
9- Uvijek raspravljajte o što manjem broju problema i ne dozvolite da se oni uvećaju, pokušaj riješiti problem prije nego ti se izmakne kontroli.
10- Prema ljubomori, sumnjama i spletkama neprijatelja odnosi se mudro i pametno, bez ikakvih predrasuda ili optužbi.

11- Usadi sigurnost u svoj život i život svoga saputnika, budi siguran u njega i dokaži mu da si njime zadovoljan.
12- Nije dovoljno da se oženiš odgovarajućom osobom pa da ti brak bude sretan, i ti moraš biti odgovarajuća osoba.
13- Čistoća je pola imana i ona je dokaz ljubavi.
14- Odrekni se nekih stvari koje su sastavni dio tvoje ličnosti, kako bi kroz život lijepo uživao u osobina koje voliš kod svoga saputnika.
15- Vodi brigu o životu voljene osobe kao što vodiš o sebi i želi joj ono što želiš sebi.
16- Obostrano davanje i uzimanje poklona... nemoj biti osoba koja mnogo traži a malo daje ili sve uzima a ništa ne poklanja.
17- Muškarac želi da njegova žena bude posebna supruga, koja se lijepo ponaša u svakoj prilici, koja mu iskazuje ljubav, pazi ga i tješi, dok žena želi da njen muž bude jaka ličnost na koju će se oslanjati, koji je u stanju ispuniti njene potrebe i da je sigurna da je ona posljednja žena u njegovom životu.
18- U životu ne optužuj voljenu osobu za svaki problem koji se dogodi.
19- Živi svoj dan i ne razmišljaj o sutrašnjim problemima koji se još nisu desili, i živi shodno svojim mogućnostima.
20- Na tebi je, o čovječe, da dobro shvatiš vrijednost bračne zajednice, a ona je čvrsto obećanje, tako hiljadu puta razmisli prije negoli doneseš neku odluku, nakon koje čovjeku kajanje neće biti od koristi.

21- U braku se ne oslanjaj samo na ljubav, koja je važan i neophodan faktor za očuvanje bračne zajednice.
22- U životu budi uzor voljenoj osobi, pusti neka tvoji postupci govore o tvojoj ličnosti.
23- Nikako ne dozvoli rodbini i komšijama da se miješaju u tvoj bračni život, nego svaki problem pokušaj riješiti sam, shodno svojim mogućnostima.
24- Nemoj žuriti sa ispravljanjem pogrešaka svoga saputnika, jer postoje određene navike za čije je promjene potrebno mnogo vremena.
25- Brak treba prihvatiti sa svim odgovornostima koje sa sobom nosi, potpuno smirena srca i sa zadovoljstvom duše.
26- Pokušaj ostaviti sve ono što vodi ka razilaženju u bračnoj zajednici.
27- Pomaži svojoj supruzi u svakodnevnim poslovima, tako ćete se još više zbližiti.
28- Pruži svojoj supruzi priliku da slobodno iskaže svoja osjećanja, i ne ismijavaj njene sposobnosti.
29- Materijalna prava se moraju poštivati i ne smiju se olahko shvaćati, jer su ona glavni razlog razilaženja među supružnicima.
30- Čuvaj se prijateljica koje se upliću u tvoj privatni život pod plaštom savjetovanja i usmjeravanja.

31- Dokaži svome mužu da je on prava osoba, pokaži da si njime ponosna i zadovoljna njegovom ličnošću.
32- Postavi sebi sljedeća pitanja kako bi spoznao/la vrijednosti svoga bračnog druga i kako biste na taj uspješno riješili svoje probleme:
- Šta je to što plijeni srce svakog od vas kod njegovog bračnog druga?
- Koje su to aktivnosti u kojima osjećate posebno zadovoljstvo?
- Šta radi svako od vas kako bi privukao pažnju svoga supružnika?
- Šta očekuješ od voljene osobe kako bi osjetio da te zaista voli?
- Koji su vam zajednički snovi u budućnosti?
33- Prilikom međusobnih svađa, čuvaj se da ne koristiš riječi koje će rasrditi tvoga muža.
34- Razmjenjujte poklone... voljet ćete se... neka to bude životni moto u svim odgovarajućim prilikama (veselje i sreća).
35- Pametna je ona supruga koja odabere odgovarajuće vrijeme kako bi od svoga muža zatražila ono što je potrebno njoj i njenoj djeci, isto tako treba odabrati odgovarajuće vrijeme kako bi ukazala na neke od propusta svoga muža, ali u većini slučajeva to nije odgovarajuće vrijeme... stoga, razmisli više puta.
36- Ne zapostavljaj ženu... ne zapostavljaj muža... dogovaranje je bitna stvar u bračnoj zajednici... svaki od supružnika treba da osjeća da je bitan u planiranju života i da nije zapostavljen.
37- Ne bježi iz kuće kada se pojave problemi, jer bježanje od problema nije rješenje, ne smeta da se čovjek malo smiri, a zatim vrati na rješavanje problema.
38- Ne gušiti svoga muža mnoštvom pitanja koja se ne tiču tebe i ne pokušavaj doći do njegovih tajni koje ti ne želi otkriti, u tom slučaju muž će napustiti kuću i otići na neko drugo mjesto kako bi se odmorio!
39- Ako si od onih žena koje su zaposlene, ne zaboravi da je kuća za tebe najveća obaveza, te pokušaj da uskladiš porodične i poslovne obaveze.
40- Ne uzrujavaj se kada ti u goste dođe muževa rodbina, nego ih lijepo dočekaj i ugosti, jer ako tako postupiš, muž će to primijetiti i cijenit će tvoj trud.

41- Lijepo se odnosi prema svekrvi i oslovljavaj je najljepšim imenima koje voli, shodno običajima, i nemoj se sa njom svađati, u njenom prisustvu spominji svoga muža samo po dobru.
42- Konstantno razilaženje u mišljenju vodi ka razilaženju srca, nekada podrži mišljenje svoga muža iako se ne slažeš s njim... pokoravaj se mužu u onome što je dobro.
43- Smiraj koji je mužu potreban u kući možeš postići tako što ćeš smiriti djecu, dajući im da se igraju sklapanjem kockica, crtanjem itd.
44- Djeca su tvoja velika blagodat, zato nemoj ih učiniti nesrećom zapostavljajući njihov odgoj... neka ti ona budu preča od svega.
45- Budi pomagač svome mužu u ibadetu... traži onaj svijet onako kao što tražiš dunjaluk.
46- Rasipništvo narušava bračni život, uništava Allahove blagodati, a Allah ne voli rasipnike.
47- Imati sretan brak ne znači imati život bez problema, naprotiv to znači sposobnost rješavanja tih problema, kako ne bi utjecali na vezu između tebe i tvoga muža.
48- Dobro pazi da se ne svađaš sa mužem u prisustvu djece, nemoj dizati svoj glas kada su oni tu, jer djeca prvo uče iz primjera i oponašanja, zatim svi problemi se urezuju u njihovu svijest, što može imati loše posljedice po dijete.
49- Čitaj o razvoju i odnosu prema djeci, kako bi se prema njima odnosila što bolje, ostavljajući ono što može loše utjecati na njihov razvoj.
50- Nemoj dopustiti bilo kome da se miješa u tvoj bračni život... nemoj svoje tajne kazivati rodbini niti prijateljima

Sta je ljubav ako ne nas najdublji korijen? Kako cemo ljubav nazvati bilo cijim imenom ako ona ne seze duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva ziva bica ovog svijeta ? Da biste voljeli, cisto, iskreno i stvarno morate poznavati tisinu vlastitog srca. Iz nje,iz dubine ljudske duse, nastaju sreca,mir, snaga, obilje, mudrost,radost i zdravlje. Ta tisina, to je ljubav kojoj jos nismo dali ime, jer zapamtite ljubav kao i istina,ljepota ili suosjecanje nemaju imena,roda,spola,rase ili nacionalnosti.Ljubav je sila koja nas spaja u tisini. Zato vam zelim od srca upravo to : tisinu.

Vjerujte.Volite.Zivite.Gledajuci naprijed. Korak po korak, kockicu po kockicu,uzivajte uz ljubav u oku ......:)

Nema sumnje da ibadetu pripada i "okus", jer kako da bude slast ako nema okusa. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.), i : "Kod koga se troje nađu okusit će slast imana; da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od onoga što je mimo njih, da voli osobu samo radi Allaha i da mrzi da bude vraćen u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru" (Buhari, 16; Muslim 43.)

Ljubav je kada u dovi tvoje ime spomenem .

Dovom cu te prizeljkivati, doviti cu da svoj smiraj nadjes u Milosti darovanom od Njega. 

Moliti cu jer, znam da ce On odabrati Pravi put za tebe. Mozda necemo hoditi istim putem, ali, ja cu sanjati i ostvarivati ono sto smo zajedno mislili.

Cuti cu tvoje korake ili cu ih sanjati, ali ces i dalje biti dio mene. Pronaci cu dušu u sehari koju sam dugo cekala, pronaci cu ono skriveno u meni. 

Ako i ne uspijem, tragovi nikada nestati nece. 

Radovati cu ti se kada mi proljecem navratis u misli, smijati cu se s tobom, a duša ce plakati. 

Traziti cu puteve, traziti cu tvoj miris dushe i vjerovatno cu ga samo osjecati u duši. 

Srce ce puknuti napola, ali ljubav nikada skriti necu jer, svakom mojom dovom u kojem tvoje ime spomenem ja ti ljubav saljem, jer, Ljubav je onda kada tvoje ime u dovi spomenem..

SUZE...I..ODLIKE SABURA..

Zašto žene placu? Mali djecak je pitao svoju majku:«Zasto places?»«Zato sto to moram..», odgovorila je majka.«Ali, ne razumijem...», rekao je djecak.Majka ga je zatim zagrlila i rekla: »Nikad i neces razumjeti...»Djecak je poslije upitao svoga oca: «Zasto mama nekad place bez razloga?»«Pa sve zene placu bez razloga..», nehajno odgovori njegov otac. Ali, djecak se jos uvijek pitao zasto zene placu ,pa se uputio do jednog starog mudrog sejha... »On sigurno zna odgovor.», pomislio je.. »O, ucitelju, zasto zene zaplacu tako lahko?»Sejh mu je odgovorio:«Kad je Allah swt stvarao zenu, On je ucinio da ona bude veoma posebna. Ucinio je njena ramena dovoljno snaznim da mogu iznijeti svu tegobu svijeta, ali istovremeno i tako njeznim da mogu pruziti utociste. Dao joj je snagu toliku pa ona moze izdrzati teskocu porodjaja i bol koji joj i poslije zadaju njena djeca. Dao joj je i snagu pa ona nastavlja da ide dalje i kad svi odustanu i ona se brine o svojoj porodici i kroz bolesti i teskoce, bez da se na to zali. Dao joj je i osjecajnost toliko veliku, pa ona voli svoju djecu pod svim uslovima, pa i kad je oni zestoko necim povrijede. Podario joj je i snagu da izdrzi pomazuci svog supruga i pored gresaka koje on cini i svorio je nju od njegovog rebra, jer ona je ta koja stiti njegovo srce. Dao joj je i mudrost, pa ona zna da dobar muz nikad nece namjerno povrijediti svoju zenu, vec da je to nekad samo ispit njene odluke da ostane s njim bez kajanja. I, na kraju, dao joj je i suze. To je samo njeno, posebno samo za nju da to korist kad joj zatreba. Ona za to ne treba razlog i ne treba to nikome da objasnjava. To je nesto njeno.»«Vidis sinko, ljepota zene nije u njenoj odjeci koju nosi, nije u izgledu njenog lica ili u nacinu na koji ceslja kosu. Ljepota zene je u njenim ocima, jer to su vrata njenog srca, mjesta gdje ljubav stanuje.»Mali djecak je otisao i vise nikoga nije to upitao...Zena je stvorena od rebra muskarca.Nije od glave da bi bila nad njim,a nije ni od stopala da bi se po njoj gazilo.Ona je stvorena sa strane da bi bila blizu njega,a ispod ruke da bi bila pod njegovom zastitiom, i pored srca da bi uvijek bila voljena...EsselamAlejkum..

Sta mislite da zivimo lijepim zivotom sa onima koje volimo?

Ibrahim a.s. je sa svojom zenom Sarom, koju je mnogo volio, zivio osamdeset godina, iako je ona bila nerotkinja. Ali zbog svoje ljubavi prema njoj, nije htio ozeniti drugu. On ni Hadzeru, Ismailovu majku, nije ozenio, sve dok to od njega Sara nijej trazila, cak je to od njega zahtjevala, kako bi dobio potomstvo. Moze li ljubav dostici do ovog stepena? 80 godina nije zelio povrijediti osjecanja svoje zene. Potom, kada je ozenio Hadzeru i dobio sina Ismaila a.s. Sara postaje ljubomorna - a ovo je priroda zene - pa je zatrazila da ne zivi sa Hadzerom na jednom mjestu. S tim se Ibrahim a.s. slozio, pa je uzeo Hadzeru i sina koji je jos bio dojence - Ismaila a.s. i odveo ih daleko od svog mjesta, kako bi udovoljio svojoj voljenoj zeni. Sta mislite u ovoj vezi samilosti i ljubavi? Ljubav je posebna, nicim nezamljenjiva, potrebna i lijepa. Ali koja ljubav? To je ono sto zelimo da saznamo. Poslusajmo primjer Omera ibnul-Hattaba r.a. i njegove ljubavi prema supruzi.Jedan od ashaba je imao problema sa svojom suprugom. Naime, podizala je na njega glas stalno. A znamo da od zena ima onih cija grla stalno stvaraju buku. Pa je taj ashab otisao da se zali vladaru pravovjernih Ommeru ibnul-Hattabu r.a. Otisao je i pokucao na vrata, kad zacu glas Omerove zene kako nadvikuje Omera r.a. i cuje se cak na ulici. Pa je izgubio nadu i krenuo natrag. Ali u tom trenutku Omer r.a. otvori vrata i rece: "Kao da si dosao kod mene?"A on na to odgovori: "Da, dosao sam da se zalim na svoju suprugu, ali vidio sam da je i kod tebe isto." Ali pogledajmo kako mu Omer r.a. odgovara: "Ona me podnosi, pere moju odjecu, sprema mi pocinak, odgaja mi djecu, cisti kucu i radi jos stvari koje joj Allah, azze ve dzell, nije naredio, vec ih radi dobrovoljno i sve to podnosi, pa zar ja da ne podnesem ako nekad podigne glas." Ovo je istinska ljubav.

Vise slusaj, manje pricaj ! 

Komunikacija se sastoji od 85% slusanja i 15 % govora. Sto vise slusate, vise povecavate komunikaciju. Pokusajte nekad da izadjete iz kuce, u dugu setnju, negdje u parku, bez mobitela, gledajte svom partneru u oci i slusajte ga dok vam prica. Zaista je divan osjecaj kad znas da te neko slusa, zaista slusa....:()

Poslanik, s.a.v.s., u predaji Abdullaha b. Mes'uda, r.a., upozorava na taj veliki grijeh napominjući da je on uzročnik griješenja a sa griješenjem se stiže i do džehennemske vatre. U toj predaji Poslanik, a.s., jasno afirmira istinit govor a upozorava na opasnost lažnog govora, ističući: „Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu a dobročinstvo vodi Džennetu. Čovjek će neprestano govoriti istinu i tražiti istinu sve dok kod Allaha dž.š., ne bude upisan da je iskren. Čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenosti i griješenje, a pokvarenost i griješenje vode u Vatru. Čovjek će se neprestano koristiti lažima sve dok kod Allaha dž.š., ne bude upisan lažovom.

// Sumnjam da išta na svijetu može više usrećiti dušu nego saznanje da u našoj blizini postoji čisto i plemenito biće koje se bez rezerve može voljeti ....Srce vidi ono što je skriveno očima..
/ Samo je misao slobodna, široka i duboka, onoliko kolike joj dimenzije možemo dati.To je utješno, to je lijepo... /

I bijah rijeka sto nasumce teceSto se osipa kroz daljine beskraja Trazih Izvor il bistro moreTrazih iskon u kojem ja postajem JaDa i ja konacno postanem Jedno kako sam i stvoren..

Ja postah asik usplamtjelih prsaIzgubih pojam za prostor i vrijemePopih iz tvog pehara kap askaI spoznah da ovo nisu moje misli ni htijenjeKroz moja prsa prostrle se zelje tvojeJa stanujem podno duse njene...
Mojim rukama ti dodirujesTvojim dahom ja prozimamNadjoh suzu svoju sto iz tvog oka teceNadjoh sudbu svoju zapisanu na tvom celuVidjeh sebe kako ti bez straha krecem..

Na dlanovima ti nosim behar i voduDuso moja sto mirises na djule sneneTi si serbe sto gasi sve moje zedjiTi si rebro moje.. Ti si pola mene..