Čednost

Kako je već naznačeno, islam je potpun način života i on nije ostavio niti jedan aspekt ljudskog življenja a da ga nije obuhvatio svojim propisima. Vrijednost ove religije je u tome što ona ne samo ukazuje na opasnosti života već nudi i praktična rješenja za njih. Jedno takvo područje jeste čednost, koja u najširem smislu znači poniznost, obuzdavanje u držanju i vladanju, izbjegavanje svakog pretjerivanja, te skromnu i nenapadnu pojavnost. Ovo je način života kojem poučava Kur'an i kojem je primjer život Poslanika, s.a.v.s.
Kod ljudi, najgori zločin nakon ubistva je zina (preljuba), a kazna koju islam propisuje za preljubu ravna je onoj koja se ima odmjeriti za ubistvo. To ukazuje koliko je krupan zločin nezakonitog seksualnog odnosa i prijezir s kojim se ovaj zločin gleda u islamu.
`Abdullah ibn Mes`ud prenosi: "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: `Koji je najveći grijeh?' On odgovori: `Da Allahu pridružuješ takmace obožavajući druge, premda je On Jedini, Onaj koji te stvorio.' Ja upitah: `A šta onda? On reče: `Da ubiješ svoje dijete kako ne bi dijelilo hranu sa tobom.' Ja zapitah: `A šta potom? On reče: `Da počiniš preljubu sa ženom svoga susjeda'."

Razlog koji stoji iza zabrane zinaluka nije da se ljudima "pokvari zabava", već zbog toga što je zinaluk uzrokom golemog društvenog haosa, turbulencije i patnje za pojedince, porodice, društva i nacije. Zinaluk uništava moralnu nit čovjeka, stvara atmosferu nepovjerenja i prevare i dovodi do rađanja nezakonite djece koja moraju nositi biljeg svog rođenja. Pornografija, prostitucija, silovanje, abortusi, razvodi i porodice sa jednim roditeljem - sve su to nus-proizvodi zinaluka, kao što je sve to sada isuviše očito u Britaniji i drugim zapadnim društvima. Raspadaju se porodice, šire se bolesti a ljudski karakteri postaju izvrnuti i izopačeni. Kur'an nas upozorava:

«I ne približavajte se bludu, jer to je razvrat! O, kako je to staza ogavna!» (El-Isra', 32)

Da bi se zaštitilo moralno dobro čovječanstva, islam spušta zakone koji ograničavaju, ako ne zaustavljaju, stvari koje mogu dovesti do zinaluka.

«Ti reci vjernicima da obore svoje poglede, i da čuvaju stidna mjesta svoja, to im je čednije! Allah zbilja zna sve što oni čine! I reci vjernicama da obore poglede svoje, i da čuvaju stidna mjesta svoja, i da ne pokazuju ukrase svoje ...» (En-Nur, 30-31)

Prvi korak na putu do zinaluka je pogled. Tek nakon gledanja u osobi se raspali želja. Pošto su muškarci općenito agresivniji u ovom pogledu, Kur'an upućuje zapovijed spuštanja pogleda prvo muškarcima. Vjernicima i vjernicama se ne dopušta da se motre, jer je to kapija u veći grijeh.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
"Zinaluk nogu jeste ići ka zabranjenoj radnji, zinaluk ruku jeste diranje a zinaluk očiju jeste gledanje strastvenim pogledom onih koji su vam zabranjeni."

Kao praktična religija, islam priznaje činjenicu da osoba mora gledati naokolo kako bi bila svjesna svoje okoline te da bi vidjela gdje ide, pa, stoga, nema grijeha ukoliko se desi da joj pogled padne na osobu suprotnog spola. Drugi pogled je onaj koji donosi kaznu. 
Poslanik, s.a.v.s., je savjetovao Aliju:
"O Alija, ne dopusti da tvoj prvi pogled slijedi drugi, jer ti je prvi pogled dozvoljen, drugi nije."

U drugim hadisima, Poslanik, s.a.v.s., upozorava muslimane da se ne dovode u situaciju gdje bi ih iskušenje moglo nadvladati i mogućnost za grijeh uvećati:
"Neka muškarac i žena, stranci jedno drugom, ne sjede u osami, jer je šejtan treći među njima."
"Ne ulazite u kuće žena čiji su muževi odsutni" 

Postoje izuzeci u odnosu na zabranu motrenja pripadnika suprotnog spola. U slučaju medicinskog pregleda ili tretmana, odlučivanja o bračnom partneru te prikupljanja dokaza ili sprovođenja krivične istrage, pravila su nešto blaža, ali i dalje valja ustrajavati u pristojnom vladanju i čestitosti.
Slobodno miješanje muškaraca i žena od vremena kad postaju spolno svjesni do prestanka njihove spolne aktivnosti je zabranjeno. Na prvi pogled, ovo se može učiniti prilično oštro, no ako ispitamo posljedice neograničenog kontakta među spolovima, razumna i pronicljiva osoba ubrzo će uvidjeti mudrost koja stoji iza ove restrikcije. Danas u zapadnom svijetu u porastu je svaki oblik kriminala koji je posljedica slobodnog miješanja spolova, kako smo ranije vidjeli.

Islamska čednost ne obuhvaća samo ponašanje, nego i odijevanje. Dobro je poznat značaj vanjštine, kao i činjenica da odjeća može dati "izjavu" o nekoj osobi. Od muslimana se traži da se odijevaju čedno i da pokriju svoja stidna mjesta. Kur'an nas podsjeća da su, nakon počinjene greške, Adem i Hava postali svjesni svoje golotinje i stida, pa je odjeća data kao sredstvo pokrivanja tijela:

«O sinovi Ademovi, vama smo odjeću podarili koja će stidne dijelove tijea vašega pokrivati, a i odijela za gizdanje smo vam dali! Ali, odjeća bogobojaznosti je odjeća najbolja! To su, eto, neki Znakovi Allahovi da bi se oni opomenuli.» (El-A`raf, 26)

Prominentni komentator Kur'ana ča snoga iz Azije hazreti Šah Saheb tumači ovaj ajet na način da je neprijatelj (tj. šejtan) svukao s njih njihovu "džennetsku" odjeću, a onda ih je Allah poučio vještini odijevanja kako bi od tada nosili samo odjeću pobožnosti.
Allama Usmani ističe da je Allah ljudima na upotrebu darovao mnoge prirodne izvore. Stvorio je pamuk, vunu, perje i druge materijale koje čovjek koristi i pretvara u odjeću i ostale stvari. Kada razmišljamo o ovim Allahovim blagodatima, lahko ćemo spoznati Allahovu dobrotu i postati Mu zahvalni. Štaviše, odjeća pobožnosti će nam pomoći da povratimo davno izgubljenu džennetsku odjeću.
Muslimanima se zapovijeda da pokriju `awrah, stidna mjesta koja se u muškaraca protežu od pupka do koljena, dok u slučaju žena uključuje cijelo tijelo izuzev lica, ruku i (prema nekim hanefijskim učenjacima) stopala. Muslimani trebaju nositi odjeću koja je komotna, ispunjena (nije providna) i jednostavna (nije razmetljiva i nakićena).

Premda je muški `awrah (avrat) od pupka do koljena, Poslanikov sunnet (praksa) podrazumijeva nošenje odjeće koja pokriva tijelo od ramena pa sve do članaka. Awrah predstavlja minimalno tjelesno područje koje valja pokriti u slučajevima gdje je osoba možda isuviše siromašna da si priušti kompletnu odjeću.
Upute koje se tiču ženske odjeće dolaze izravno iz Kur'ana:

«I reci vjernicama da obore poglede svoje, i da čuvaju stidna mjesta svoja, i da ne pokazuju ukrase svoje, osim što spoljašnje je, i nek' velove svoje spuste niz grudi svoje, i nek' ukrase svoje ne pokazuju drugima, osi svojim muževima, ili svojim očevima, ili svojim svekrovima, ili svojim sinovima, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovirna braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili onima što ih posjeduje njihova desnica, ili slugama muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne vide šta je golotinja žena! I nek' ne udaraju nogama svojim da bi se znalo za nakit što ga pokrivaju! I Allahu se svi pokajte, o vjernici, da biste uspjeha imali.» (En-Nur, 31)
«O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika - neka spuste haljine svoje! Tako će najlakše biti prepoznate i vrjeđane biti neće. A Allah prašta i samilostan je.»
(El-Ahzab, 59)

Vanjska odjeća (hidžab) pokriva osobu od glave do stopala.
Poznati hadis dalje opisuje odjeću žene muslimanke: "Kada žena dobije prvu menstruaciju, nije joj dozvoljeno da otkrije bilo koji dio tijela osim lica i ovoga" - i on (Poslanik, s.a.v.s.) stavi svoju ruku na svoj ručni zglob na način da ostavi samo malo prostora između mjesta njegova stiska i šake."
Žene se ne moraju samo pokrivati pred muškarcima koji su im stranci, nego se od njih također traži i da obore svoje poglede. Umm Selema prenosi kako su ona i Mejmuna (obje supruge Poslanika, s.a.v.s.) bile s Poslanikom, s.a.v.s., kad je sin Umm Maktum, koji je bio slijep, došao s njima razgovarati. Poslanik, s.a.v.s., reče svojim ženama da poglede usmjere ka hidžabu pred posjetiteljem. Umm Selema reče: "O Allahov Poslaniče, on je slijepac i ne može nas vidjeti." Poslanik, s.a.v.s., reče: "On je možda slijep, ali vi niste, pa zar ga ne vidite?"

Glavna svrha hidžaba jeste spriječiti neprikladnu privlačnost među osobama suprotnog spola Međutim, hidžab posjeduje brojne druge prednosti od kojih žene imaju koristi. On pruža ženama njihov vlastiti identitet i njihovu vlastitu sferu, koja egzistira paralelno sa onom muškarčevom. Žene su tako lišene bremena zapadnjačke društvene presije gdje se od žena očekuje da svo vrijeme izgledaju besprijekorno i seksualno privlačno te tako nemaju "potrebe" trošiti ogromno vrijeme i novac posjećujući salone ljepote i nanoseći hemijske preparate, losione, razne tečnosti i mirise na svoja tijela samo da bi udovoljile muškarcima. Povrh svega, on omogućava muslimankama da imaju identitet, sposobnost da izraze svoj vlastiti personalitet i intelekt, neovisno o muškarčevim prohjevima i željama.
Poslanik, s.a.v.s., je dao upozorenje koje nas sve potiče na razmišljanje:
"One žene koje se pojavljuju gole čak i kad odjeću nose, koje zavode i bivaju zavođene drugima, koje hodaju izazovno, nikada neće kročiti u Džennet, čak ni osjetiti njegova mirisa. "

_________________
"I tako, prah se usudio početi pisati o Allahu.
U stanju ljubavi prah je zaboravio da je prah.
Allahu moj,oprosti za smjelost onih koji Te vole."