GOSPODARU MOJ TI MOJE ZNANJE PROSIRI..Svim božijim vjerovjesnicima ponuđene su titule, a on odobra titulu Božijeg roba.Igrao se djecom, pokoravao vojske, mamio osmijehe, vezao kaiš na sandalama svoje supruge, radovao se i tugovao, plakao i smijao se.Ja sam samo čovjek, samo čovjek, govorio je, poginjući glavu među onima koji su ga voljeli.
Poslanik, s.a.v.s., je jednog dana pokazao na svoja prsa i rekao: „Bogobojaznost je ovdje“, tri puta uperivši u svoja prsa. Tj, nije bogobojaznost izgled koji prevari, niti odjeća koja uzdigne, niti tespih kojim se zikrti, niti poduža brada, niti brižljivo smotan turban, niti bilo šta od toga, jer ništa od toga ne mora imati osnov u dubinama srca. Strah od Uzvišenog Allaha je skritost bogobojaznosti...osnova njena srž je da čovjek osjeća da je Allah uvijek uz njega, gdje god bio, na javi i u osami, jutrom i večerom, na sijelu i u samoći... „On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.“ (el-Hadid, 4)
Postojao je jednom jedan otok na kojem su živjele sve vrste osjećanja: Sreća, Bogatstvo, Tuga, Znanje, te među ostalim i Ljubav. Jednog dana dođe im objava da će otok biti potopljen i da bi se spasili morali su napraviti svoje lađe. Ubrzo nakon toga svi osim Ljubavi su počeli sa gradnjom svojih lađi. Ljubav ne htjede graditi svoju lađu, želeći da do samog kraja ostane na otoku. Nakon toga uslijediše obilne kiše i poplave i kad je otok bio gotovo potopljen, Ljubav odluči zatražiti pomoć. Ugleda Bogatstvo u velikoj i ogromnoj lađi, pa mu reče:”…Bogatstvo hoćeš li me povesti sa sobom?…”A Bogatstvo joj odgovori:”…Ne! Ne mogu! Mnogo je zlata i srebra na mojoj lađi i za tebe nema mjesta!…”Malo zatim naiđe Tuga u svojoj lađi, pa joj Ljubav reče:”…Tugo primi me kod sebe na lađu…”Tuga joj odgovori:”…O Ljubavi, tako sam tužna da moram biti sama. Ne mogu te primiti…”Poslije nekog vremena naiđe Sreća u svojoj lađi ali je bila toliko vesela da nije ni čula kako je Ljubav zove. Ljubav tako osta sama i baš kad pomisli da će biti potopljena, začu jedan glas:”…Dođi Ljubavi, ja ću te povesti…”Ljubav začuđeno pogleda i ugleda da je to jedan starac u svojoj lađi. Prihvati poziv i smjesti se u lađu. Kada su pristali na kopno, starac pođe svojim putem i ostavi Ljubav, kojoj bi tako čudno njegovo ponašanje. Nije čak ni znala ko je taj starac, pa odluči da upita Znanje:”…O Znanje! Reci mi ko je bio ovaj starac što mi je pomogao?…”A Znanje se nasmješi zračeći velikom mudršću pa joj odgovori:”…Bilo je to Vrijeme. Samo je Vrijeme sposobno shvatiti stvarnu vrijednost Ljubavi…”_________________
Nema komentara:
Objavi komentar